Postporođajno doba
Period nakon poroda najosjetljivije je razdoblje za majku i dijete. Porod još uvijek traje na svim razinama – fizičkoj, emocionalnoj, energetskoj i duhovnoj. S medicinske strane gledano, to je zadnje porođajno doba, vrijeme od četrdeset dana unutar kojih majka doživljava kontrakcije koje omogućuju maternici da se vrati na prijašnju veličinu. Emocionalno – majka je u izuzetno osjetljivoj fazi, velikim dijelom zbog prisutnosti koktela hormona, pa se to vrijeme popularno naziva i „oksitocinski oblak“. Taj oksitocinski oblak, tj. emocionalna otvorenost žene, omogućuje zaljubljivanje majke i djeteta, doživljavanje najčišćeg aspekta bezuvjetne ljubavi te njihovo doživotno zbližavanje. Energetski – majka je u stanju izuzetne otvorenosti. Porod je proces koji nevjerojatno otvara ženu na energetskom nivou, stoga nije ni čudo da je nova majka iznimno prijemljiva na bilo kakve pojave u svojoj okolini. Duhovno – to je vrijeme materijalizacije inicijacijskog puta kroz koji je žena upravo prošla. Vrijeme u kojem se konačno susreću dvije svijesti, koje su bile povezane devet mjeseci i čija je veza neusporediva s ičim na ovome planetu. Hoće li proces ove inicijacije završiti traumom (baby blues, postporođajna depresija, prisjećanje na traume iz djetinjstva, otežano stvaranje povezanosti majke i djeteta…) ili skokom u svijesti, uvelike ovisi o okolnostima poroda, potpori okoline, a ponajviše o stanju svijesti žene/majke.
Mnoge kulture vide ovaj period kao razdoblje unutar kojeg majka i dijete borave u svijetu duhova. Ni u maternici, ni izvan nje. Negdje se to uzima kao proces od četrdeset, a negdje od devedeset dana nakon rođenja djeteta. I za jedno i za drugo postoji objašnjenje. Četrdeset dana je Isus boravio u pustinji i meditirao, toliko je i proveo na Zemlji prije nego je nakon uskrsnuća uzašao. Mojsije je postio četrdeset dana na gori Horeb, prorok Ilija putovao je četrdeset dana po pustinji, a kao što sam već spomenula, i toliko treba da se maternica vrati u prvotno stanje. Devedeset dana više je onoliko koliko bi po evolucionistima trebala trajati ljudska trudnoća. Ljudsko dijete razvojno se rađa tri mjeseca ranije od ostalih sisavaca. Da bi dijete moglo proći kroz porođajni kanal, rađa se nakon devet mjeseci, jer s dvanaest mjeseci odnos veličina mozga/lubanje i porođajnog kanala bio bi nerazmjeran (jedna od teorija). Svatko tko ima dijete zna da se dogodi veliki skok u razvoju, i to baš otprilike u periodu oko trećeg mjeseca djetetova života. U biti, dijete tek tada počinje shvaćati da više nije u maternici, tek tada počinje prihvaćati svoj fizički aspekt postojanja.
Radi toga je taj period iznimno osjetljiv. Dijete je u procesu uzemljavanja, više je svijest nego tijelo. Žena je u duhovnom međuzemlju, prešla je prag u svijet majčinstva, a kroz svoje dijete je u direktnom kontaktu s božanskim.
Tijekom toga svetog perioda, većina kultura u svijetu na posvećen se način brine za majku kako bi se ona mogla zbližiti s djetetom. Obavljaju se razne ceremonije energetskog zatvaranja majčinih centara, priređuju se ceremonijalne kupke za revitalizaciju, kuhaju se, s namjerom, juhe za okrepljenje, majka se masira i veže u pojas kako bi se njezini organi što prije i lakše vratili na mjesto, njeguje se njezina vagina raznim tinkturama i kupkama, pripremaju se čajevi koji poboljšavaju laktaciju i brži psihički oporavak, tj. uzemljenje…
I, naravno, povratak majke i djeteta u svijet obilježava se na poseban način koji se razlikuje od kulture do kulture.
Ovaj period ima veliki značaj i u izgradnji odnosa oca i djeteta te je također važno da otac što više vremena provodi s majkom i djetetom. To je period koji nazivaju babymoon u nekim dijelovima engleskoga govornog područja. Babymoon odnosi se na cijelu obitelj, razdoblje unutar kojeg svi – majka, otac, braća i sestre rođenog djeteta provode u međusobnom zbližavanju, intimnosti i zaljubljivanju.
Kroz postporođajne tretmane njegujemo majku onako kako su to žene ženama radile tisućljećima. Tretmani omogućuju ženi da zatvori krug kroz koji je prošla, da i simbolično obilježi ulazak u majčinstvo. Nevjerojatna je snaga tih rituala upravo zato što odaju počast najvećem činu u životu svake žene – prelasku u svijet majčinstva. Svaka žena koja osvijesti da je boginja koja je stvorila i rodila jedno novo biće, lakše će se suočiti s izazovima majčinstva. Stiglo je vrijeme da odamo počast boginji u nama!
© Marija Čukman
