Tag Archives: majka i dijete

Trudnoća kao duhovno iskustvo

boginja-okomita

Trudnoća se u današnje vrijeme tretira kao skup vitamina, pretraga i ultrazvuka u iščekivanju poroda. Pažnja je većinom usmjerena na fizički dio tog procesa i na razvoj ploda. Majka je svedena na objekt i konstantno je podvrgnuta raznim medicinskim procesima i propagandi straha vezanog uz trudnoću i porod. Većina se žena u trudnoći najčešće susreće s pričama o tome što sve može poći loše, na što sve mora paziti i kako je nekoj drugoj ženi porod bio težak.

Okolina očekuje da trudnica uvijek bude lepršava, zdrava i da zrači, a upravo oni koji to očekuju isti su koji je zastrašuju cijelo vrijeme. Svaka žena ima pravo znati što se dešava njoj i njezinu djetetu tijekom trudnoće i zaista je važno da bude dobro informirana o svemu te smo sretne što živimo u doba lako dostupnih informacija. Veliko je olakšanje što možemo koristiti blagodati moderne medicine. To je ujedno i mač s dvije oštrice. Teško je pronaći drvo unutar šume tih svih podataka, a većina njih samo dodatno povećava strahove koji su vezani uz trudnoću. Do problema i otuđenosti dolazi kada sve te izvanjske prednosti prestanu biti blagodati, a postanu krojači naših života, naših trudnoća. I tako trudnoća prolazi u izgubljenosti među svim tim informacijama, analizi medicinskih pretraga i u strahovima koje nam konstantno podižu raznim pričama o horor-scenarijima tijekom poroda. 

Nažalost, to nije ništa novo. To je ono što se dešava pojedincu tijekom cijeloga života. Konstantno nam se odvlači pažnja od onog najvažnijeg, od procesa unutar nas samih, od našega duhovnog nivoa postojanja. U svačijem bi životu trebalo doći do prijelomnog trenutka u kojem se osoba odlučuje na svjesno življenje i novu dimenziju postojanja. Trudnoća je sama po sebi nova dimenzija, „drugo stanje“, no ona nije drugo stanje samo zbog tjelesnih i hormonskih promjena već i zbog promjena na emocionalnom, energetskom i duhovnom planu. Vrijeme je da se trudnicama vrati mogućnost da svjesno prođu kroz taj duhovni proces i da trudnoća postane dio duhovnog rasta i razvoja, a ne samo vrijeme iščekivanja poroda, utrošeno na razlučivanje ogromnog broja nevažnih podataka. 

Trudnoća donosi potpuni gubitak kontrole, što je najvidljivije u prvim mjesecima. Tijelo žene je u konstantnom kreativnom procesu i zaposleno je svake sekunde. Dosta se žena u tom razdoblju bori s mučninama i pokušava jednostavno preživjeti dan. Dijete također prolazi kroz najveći rast i razvoj. Nakon što završi prvo tromjesečje tijekom kojeg možemo naučiti da se moramo prepustiti jer zaista nemamo nad tim kontrolu, dolazi vrijeme koje možemo posvetiti sebi i pripremama za majčinstvo. Najčešće se te pripreme svedu na materijalni aspekt – priprema dječje sobe, stvari za porod, odjeće za bebe…

Vrijeme u trudnoći može se iskoristiti i za duhovni rast i razvoj te što svjesniji prolaz kroz inicijaciju u životni stadij majčinstva. Od davnina životni vijek žene dijeli se na faze djevojke, majke/zrele žene i starice/mudre žene. Moderno društvo ne obilježava inicijacije i prijelaze iz jedne životne faze u drugu, pa su se tako postupno zanemarili i ovi spomenuti ciklusi u životu žena. U postojećim plemenskim zajednicama i dalje se posvećuje važnost prelaska iz jednog dijela života u drugi. Na primjer, Aboriđini ne slave rođendane, ali zato slave kada netko od članova zajednice savlada novu vještinu ili doživi neki preokret u životu. U Sudanu se ženi, koja treba roditi, priprema ceremonija kako bi što mirnije prošla kroz ostatak trudnoće i imala sigurniji porod, a kod Arapeša (Nova Gvineja) posebnu ulogu uzima otac djeteta koji maksimalno sudjeluje u samom procesu duhovnog aspekta trudnoće, dok je za vrijeme poroda majka sama. 

U našoj zapadnoj kulturi svaka promjena unutar trudnoće pripisuje se hormonima. I to je u biti ono što žena dobije od okoline – uvjeravanja da su procesi koji joj se događaju samo proizvod hormona. Točno je da se trudnicama iskazuje više pažnje i zaista ih se pokušava paziti i maziti – fizički, ali teško da će trudnica naići na nekoga tko će je pitati: „Jesi li spremna postati majkom? Kako se osjećaš? Što se događa unutar tebe?“ Najčešća pitanja postavljena trudnicama su: „U kojem si tjednu? Kad ti je termin? Koliko je beba teška i velika? Znate li spol? Koliko si dobila kila?“ i pitanje nad pitanjima u zadnjim tjednima trudnoće, meni osobno i „najdraže“: „Jesi li otvorena? Koliko si otvorena?“ Pa, pobogu, zar je to stvarno toliko važno znati? Ni jedno dijete, rođeno vaginalno, nije prošlo kroz ušicu igle, već kroz cerviks koji je otvoren deset centimetara bez obzira na to bila žena svjesna toga ili ne!

Šalu na stranu, duhovni aspekt trudnoće u potpunosti je zanemaren! Svaka trudnoća je put za sebe. Prva trudnoća u životu žene je ta koja je uvodi u svijet majčinstva, no ona nije nikako više vrijedna od svih sljedećih trudnoća. Unutar prve trudnoće žena ima više vremena posvetiti se i očekivanom djetetu i samoj sebi, no svaka sljedeća priprema je za iduću dušu koja dolazi, za neke druge, do tada, skrivene sfere unutar žene, za nove oblike majčinstva. Ono što se uporno pripisuje hormonima, ta turbulentna stanja žene tijekom trudnoće, u biti su razni podsvjesni mehanizmi koji se aktiviraju tijekom toga razdoblja. Hormoni su samo okidači unutarnjih procesa i nerazriješenih pitanja u ženinu životu. Razna traumatska iskustva iz djetinjstva, sjećanja, rane, sve to izlazi na površinu. Trudna žena u stanju je iznimne otvorenosti i na vidjelo izlazi sva podsvjesna prljavština. Tada žena dobiva priliku osloboditi se utega prošlosti. Trudnoća je jedan od najvećih blagoslova u duševnom čišćenju. Muškarci nemaju tako intenzivan period u kojem bi im se u tolikoj mjeri odjednom omogućio uvid u skrivene podsvjesne teme, a žene ga imaju, i to bi trebale iskoristiti na iscjeljujući način. Ako je žena svjesna toga, prihvatit će te procese, suočiti se s njima, razriješiti traume i osloboditi taj prostor za nova iskustva, ona koja je čekaju u majčinstvu. 

Osim što je ovo najplodnije razdoblje za duhovni rast kroz procese čišćenja i povezivanja same sa sobom, to je i period u kojem započinje neraskidiva veza majke i djeteta. Dijete u maternici reagira na sve fizičke podražaje iz okoline, poznaje majčin ritam dana, osluškuje njezin glas i otkucaje srca, promjenu raspoloženja. To su sada već sve općepoznate stvari koje, nažalost, više koristi marketinška industrija nego trudne majke. Otkad se priznalo da plod u utrobi reagira na podražaje okoline, industrija koja zarađuje na proizvodima za djecu masovno plasira razne naprave kojima majka može poboljšati razvoj mozga djeteta već u maternici. To je apsolutna i čista reklamna glupost koju negiraju i relevantni razvojni psiholozi. I opet je došlo do pomicanja fokusa na izvanjsko, a ono unutarnje i važnije odlazi u drugi plan. Najintenzivniji i najvidljiviji dio djetetova razvoja je fizički, ali paralelno s njim događa se rast u emocionalnom, energetskom i duhovnom pogledu. Ne rađa se samo fizičko biće, već i biće koje ima dušu i svijest koji se uvelike oblikuju i u razdoblju začeća i trudnoće. Već način na koji se dogodilo začeće utječe na oblikovanje života tog bića. O tome kada duša točno ulazi u tijelo može se raspravljati, jer razni duhovni pravci imaju različita viđenja. Svaka majka, koja posjeduje određenu duhovnu i emocionalnu inteligenciju, točno zna trenutak u kojem je uspostavila kontakt s dušom svojega djeteta. Stav majke prema sebi, ocu djeteta, trudnoći i majčinstvu uvelike se odražava na nerođenom djetetu. Kada to pogledamo iz sfere duhovnog razvoja, to znači da majčinska/roditeljska odgovornost prema djetetu počinje puno prije čina rađanja.

Drugim riječima, majka koja koristi razdoblje trudnoće za svoj osobni duhovni razvoj, automatski krči put svojem djetetu i omogućuje mu „lakši start“ u životu. Stara i mnoga današnja društvena vjerovanja i preporuke kako bi se trebale ponašati trudne žene većinom se smatraju praznovjerjima, no sve to ima svoje polazište upravo u činjenici da se dijete duhovno razvija i prije rođenja. Žene plemena Humla izbjegavaju bilo kakve sukobe i svađe, meksički Indijanci vjeruju da majčina tjeskoba uzrokuje zapetljavanje pupčane vrpce, na Tajlandu smatraju da majka mora sama svjesno tražiti izvore ugode i zadovoljsta u svrhu kvalitetnijeg razvoja djeteta, a u afričkom plemenu Akamba cijela zajednica preuzima odgovornost za rast i razvoj djeteta otprije rođenja. Takvih priča i preporuka ima mnogo, i mnoge naše bake mogle bi nam dati koji od tih savjeta. Rijetki su svjesni da ta pažnja na antenatalni razvoj djeteta nije samo zato da mu se ne bi nešto loše fizički dogodilo, već sa svrhom da mu se omogući i što kvalitetniji duhovni razvoj. Prvo se stvari događaju na energetskom planu, pa onda na fizičkom, i zato se toliko pazi da majka izbjegava stres kako ni dijete ne bi bilo izloženo posljedicama. 

Energetske veze djeteta i roditelja počinju začećem (ponekad i ranije). Žena koja se u trudnoći posveti sebi, razrješavanju svojih trauma, odnosa, očekivanja i strahova otvara si put k svjesnijem i lakšem majčinstvu, vraća dio svoje osobne moći te djetetu omogućuje lakši početak. Svjesnijim prolaskom kroz trudnoću majka počinje komunikaciju i odnos s djetetom i prije nego se sretnu na fizičkom planu. Dijete i majka mogu i prije poroda jedno od drugog puno toga naučiti. Upravo zbog negiranja aspekta duhovnosti u trudnoći, rijetki su slučajevi u kojima je žena svjesna svega što se događa. Igra se ponavlja, žene igraju ulogu (na podsvjesnoj razini) trudnica pod utjecajem hormona, a začarani krug se zaokružuje. Žena je zastrašena, često prepuštena samoj sebi, boji se poroda i nije u kontaktu sa svojom unutarnjom snagom. Na svijet dolazi toliko iščekivano dijete, i kada krene realnost, svakodnevnica roditeljstva, oživljavaju se obrasci koje smo naučili u roditeljskom domu. Oni imaju dva scenarija – ili su identični onima koje su nosili naši roditelji ili su, samo površinski, dijametralno suprotni. Bez obzira na to kakvi jesu, omogućuju ponavljanje prošlih traumatskih iskustava i stvaranje novih – sada novom biću, djetetu koje se rodilo i koje igra tu istu igru koju sada ono uči od svojih roditelja. To je sve dio života i njegova ciklusa, a kakve ćemo izaći iz toga i što ćemo naučiti, ovisi samo o nama.

Duhovni razvoj i posvećenost sebi, naravno, trebali bi postojati i prije trudnoće. Trudnoća je u cjelokupnom duhovnom razvoju fenomenalan poligon za sažimanje svega što je jedna žena do tada prošla, jedna poprilično detaljna inventura prije samog majčinstva koje nosi nove izazove. Hoćemo li moći djetetu pružiti bezuvjetnu ljubav i podršku, prihvatiti njegovu individualnost i različitosti od nas samih te se istovremeno i dalje razvijati, i kao fizička i duhovna osoba, a ne samo nositi ulogu majke/žene – to sve ovisi o našem prethodno uloženom trudu i energiji da svjesno živimo. Trudnoća je idealna prilika da otkrijemo zaostatke i neriješena pitanja koja su donijela iskustva djevojaštva. Djevojka treba postati majkom. Kako bi postala zdravom majkom i zrelom ženom, mora otpustiti negativne obrasce i iscijeliti se. Već samim negiranjem toga velikog prelaska u ženinu životu, onemogućili smo duboko duhovno iskustvo i potpuni doživljaj inicijacije, a ženama je oduzet i doživljaj snage i moći koji dolazi s njom. 

Trudna je žena kao leptir u kukuljici. U svom je svijetu, svijetu kontemplacije, i priprema se za nevjerojatan izlazak u svijet – svijet majčinstva. To je ono što se treba poštovati i gdje joj je potrebna podrška. Trudnoća je uistinu vrijeme gniježđenja. Osim što treba počistiti fizičko gnijezdo, trudnica bi se trebala posvetiti i čišćenju emocionalnog i duhovnog – unutarnjeg gnijezda. I zaista, svaka žena ima impuls da učini oboje, no svaka nema ni podršku, ni mehanizme, a niti emocionalnu ili duhovnu zrelost za to. Priznavanjem duhovnosti u trudnoći, življenjem toga i pričanjem o tome, ojačat će i svijest o svjesnoj trudnoći. Trudna žena, koja krene u čišćenje svoga duhovnog stana, otvara sebi sasvim nova vrata u majčinstvo – njezino majčinstvo, novo, s minimalnim brojem ograničavajućih obrazaca. Paralelno s time ona otkriva i nove snage u sebi te može spoznati magiju u začeću, nošenju i rađanju djeteta. To je najmoćniji proces u svijetu i ono je o čemu se zaista treba pričati i prenositi mudrost koja dolazi s tim. 

Žena koja je tijekom trudnoće prošla kroz transformaciju, a zatim i osvještavanje svojih unutarnjih snaga, itekako je spremna proći kroz porod kao osnažujuće i najintenzivnije iskustvo u svome životu, kao boginja u koju je utkana moć i mudrost rađanja. Ona i prije poroda ima odnos i otvorenu komunikaciju sa svojim djetetom. Svjesna je da u porodu aktivno sudjeluju samo njezino dijete i ona te da će se oboje u istom trenu ponovno roditi – ono kao novo biće, a ona kao majka. Porod je direktno iskustvo čiste božanske kreacije. Svaka žena ima mogućnost na fizičkoj razini doživjeti rađanje i stvaranje svemira, to je blagoslov koji joj je dan i šteta je ne integrirati ga u svoj život.

Ako je razdoblje trudnoće doživljeno i proživljeno kao duhovno iskustvo, kakav god da je porod čeka, žena će se roditi kao snažna i zdrava majka, otvorena za sve što joj donosi dijete koje je rodila, spremna za daljnji razvoj, a kao starica/mudra žena ponosno će moći to sve dijeliti sa svojim kćerima i drugim, mlađim ženama.

© Marija Čukman

O tečajevima

tecajevi

Putovanje kroz trudnoću

Vaše putovanje prema majčinstvu počinje već u trenutku u kojem ste samo pomislili na to da jednom imate dijete…

Ako ste trudni i želite se povezati s drugim ženama te raspravljati o unutarnjim aspektima trudnoće, tada biste stvarno trebali doći na jedan od Sacred Pregnancy tečajeva.

Tečajevi Putovanje kroz trudnoću počinju u ranijem stadiju trudnoće kako biste sebi stvorili prostor za doživljaj važnih promjena koje vam se događaju puno prije poroda!

Osmotjedni tečaj održava se jednom tjedno po dva sata i osmišljen je samo za trudne mame! Vi zaslužujete prostor u kojem ćete se posvetiti samoj sebi, i to vam je omogućeno na ovome tečaju!

 

Postporođajno doba

psotojr

Period nakon poroda najosjetljivije je razdoblje za majku i dijete. Porod još uvijek traje na svim razinama – fizičkoj, emocionalnoj, energetskoj i duhovnoj. S medicinske strane gledano, to je zadnje porođajno doba, vrijeme od četrdeset dana unutar kojih majka doživljava kontrakcije koje omogućuju maternici da se vrati na prijašnju veličinu. Emocionalno – majka je u izuzetno osjetljivoj fazi, velikim dijelom zbog prisutnosti koktela hormona, pa se to vrijeme popularno naziva i „oksitocinski oblak“. Taj oksitocinski oblak, tj. emocionalna otvorenost žene, omogućuje zaljubljivanje majke i djeteta, doživljavanje najčišćeg aspekta bezuvjetne ljubavi te njihovo doživotno zbližavanje. Energetski – majka je u stanju izuzetne otvorenosti. Porod je proces koji nevjerojatno otvara ženu na energetskom nivou, stoga nije ni čudo da je nova majka iznimno prijemljiva na bilo kakve pojave u svojoj okolini. Duhovno – to je vrijeme materijalizacije inicijacijskog puta kroz koji je žena upravo prošla. Vrijeme u kojem se konačno susreću dvije svijesti, koje su bile povezane devet mjeseci i čija je veza neusporediva s ičim na ovome planetu.  Hoće li proces ove inicijacije završiti traumom (baby blues, postporođajna depresija, prisjećanje na traume iz djetinjstva, otežano stvaranje povezanosti majke i djeteta…) ili skokom u svijesti, uvelike ovisi o okolnostima poroda, potpori okoline, a ponajviše o stanju svijesti žene/majke.

Mnoge kulture vide ovaj period kao razdoblje unutar kojeg majka i dijete borave u svijetu duhova. Ni u maternici, ni izvan nje. Negdje se to uzima kao proces od četrdeset, a negdje od devedeset dana nakon rođenja djeteta. I za jedno i za drugo postoji objašnjenje. Četrdeset dana je Isus boravio u pustinji i meditirao,  toliko je i proveo na Zemlji prije nego je nakon uskrsnuća uzašao. Mojsije je postio četrdeset dana na gori Horeb, prorok Ilija putovao je četrdeset dana po pustinji, a kao što sam već spomenula, i toliko treba da se maternica vrati u prvotno stanje. Devedeset dana je točno onoliko koliko bi po evolucionistima trajala ljudska trudnoća. Ljudsko dijete razvojno se rađa tri mjeseca ranije od ostalih sisavaca. Da bi dijete moglo proći kroz porođajni kanal, rađa se nakon devet mjeseci, jer s dvanaest mjeseci odnos veličina mozga/lubanje i porođajnog kanala bio bi nerazmjeran. Svatko tko ima dijete zna da se dogodi veliki skok u razvoju, i to baš otprilike u periodu oko trećeg mjeseca djetetova života. U biti, dijete tek tada počinje shvaćati da više nije u maternici, tek tada počinje prihvaćati svoj fizički aspekt postojanja.

posto 2

Zbog toga je taj period iznimno osjetljiv. Dijete je u procesu uzemljavanja, više je svijest nego tijelo. Žena je u duhovnom međuzemlju, prešla je prag u svijet majčinstva, a kroz svoje dijete je u direktnom kontaktu s božanskim.

Tijekom toga svetog perioda, većina kultura u svijetu na posvećen se način brine za majku kako bi se ona mogla zbližiti s djetetom. Obavljaju se razne ceremonije energetskog zatvaranja majčinih centara, priređuju se ceremonijalne kupke za revitalizaciju, kuhaju se, s namjerom, juhe za okrepljenje, majka se masira i veže u pojas kako bi se njezini organi što prije i lakše vratili na mjesto, njeguje se njezina vagina raznim tinkturama i kupkama, pripremaju se čajevi koji poboljšavaju laktaciju i brži psihički oporavak, tj. uzemljenje…

I, naravno, povratak majke i djeteta u svijet obilježava se na poseban način koji se razlikuje od kulture do kulture.

Ovaj period ima veliki značaj i u izgradnji odnosa oca i djeteta te je također važno da otac što više vremena provodi s majkom i djetetom. To je period koji nazivaju babymoon u nekim dijelovima engleskoga govornog područja. Babymoon odnosi se na cijelu obitelj, razdoblje unutar kojeg svi – majka, otac, braća i sestre rođenog djeteta provode u međusobnom zbližavanju, intimnosti i zaljubljivanju.

Kroz postporođajne tretmane njegujemo majku onako kako su to žene ženama radile tisućljećima. Tretmani omogućuju ženi da zatvori krug kroz koji je prošla, da i simbolično obilježi ulazak u majčinstvo. Nevjerojatna je snaga tih rituala upravo zato što odaju počast najvećem činu u životu svake žene – prelasku u svijet majčinstva. Svaka žena koja osvijesti da je boginja koja je stvorila i rodila jedno novo biće, lakše će se suočiti s izazovima majčinstva. Stiglo je vrijeme da odamo počast boginji u nama!

                                                                                                                               © Marija Čukman

post3

Ceremonija blagoslova majke

blagoslov-majkePrelazak iz djevojaštva u majčinstvo je nevjerojatan pothvat i kao takav trebao bi biti prepoznat i ceremonijalno obilježen uz odavanje počasti novoj majci. Svaka nova majka trebala bi biti počašćena prolaskom kroz ovu inicijaciju, i to na iscjeljujući i podržavajući način.

Tretman obuhvaća ritual udjeljivanja blagoslova, kupku (malezijska ili med/mlijeko kupka), laganu masažu, zatvaranje energetskih centara toplim oblozima od sjemenki lana i umotavanje u rebozo (tzv. Closing Bones ceremonija) te završava vezanjem pojasa – Belly Binding. Ova ceremonija odaje priznanje majci, utopljava njeno ohlađeno tijelo, energetski zatvara krug koji je prošla i pomaže joj u oporavku.

Babinje (Mother Roasting)

babinje

I u našim je krajevima dobro poznat period babinja – termin koji najbolje opisuje rituale tzv. Mother Roasting-a. Nažalost, prvotni smisao je izgubljen. Danas je taj period sveden na fizički oporavak majke nakon poroda, pojačanu njegu djeteta i neizbježne i naporne posjete uže i šire obitelji.

Babinje je nekad izgledalo drugačije. Žena u zajednici koja je pomagala porodu – babica, nastavila je brigu o majci i djetetu prvih nekoliko tjedana nakon poroda. Ostale žene u zajednici (najčešće je to bilo selo) kuhale su i spremale kako bi majka mogla što više vremena posvetiti svome oporavku i djetetu. Rijetko bi to trajalo punih četrdeset dana, jer su vrtovi, polja i druge seoske obaveze čekale. No prvih nekoliko tjedana i žena i njezina obitelj bili su zbrinuti.

Tretman babinja nudi barem mali dio toga. Kroz period od četiri tjedna njeguje se majka i pomaže joj se u prijelazu koji još uvijek traje. Porod ostavlja ženu otvorenu i ranjivu, a tijelo ohlađeno (otuda i porijeklo termina Mother Roasting koji označava razne tretmane zagrijavanja i iscjeljivanja majčinog tijela). Kroz jednotjedne posjete unutar četiri tjedna majci se pomaže zatvoriti taj proces. Tretmani obuhvaćaju ceremonijalne kupke, vaginalne parne kupelji, masaže, tradicionalne biljne čajeve, tinkture, juhe, moxa tretmane, energetsko zatvaranje procesa kroz ceremoniju blagoslov majke, vezivanje pojasa…

Ovaj proces može početi peti dana nakon poroda, no sve je prilagođeno željama majke.

Osmotjedni tečaj

SP za sptečaj2

 

Vaše putovanje prema majčinstvu počinje već u trenutku u kojem ste samo pomislili na to da jednom imate dijete…

Ako ste trudni i želite se povezati s drugim ženama te raspravljati o unutarnjim aspektima trudnoće, tada biste stvarno trebali doći na Sacred Pregnancy – Putovanje kroz trudnoću tečaj.

Tečajevi Putovanje kroz trudnoću počinju u ranijem stadiju trudnoće kako biste sebi stvorili prostor za doživljaj važnih promjena koje vam se događaju puno prije poroda!

Ovaj Sacred pregnancy tečaj održava se jednom tjedno po dva sata i osmišljen je samo za trudne mame! Vi zaslužujete prostor u kojem ćete se posvetiti samoj sebi, i to vam je omogućeno na ovome tečaju!

Prvi tjedan: Intiman prostor

Stvaranje osobnoga intimnog prostora kod kuće, prakticiranje raznih vrsta meditacije i dobrobiti vođenja dnevnika.

Drugi tjedan: Povezivanje i očekivanja

Povezivanje majke same sa sobom, s djetetom i iskustvom trudnoće te osvještavanje očekivanja vezanih uz trudnoću.

Treći tjedan: Hrana i doživljaj tijela

Otkrivanje raznih žudnji za hranom, pozadine tih žudnji, prihvaćanje tjelesnih promjena i izazova koje one donose.

Četvrti tjedan: Intiman odnos i romantika

Na tečaju sudjeluju i partneri. Zajedničko osvještavanje promjena u partnerstvu, intimnom odnosu te kako održati daljnji rast i strast u odnosu.

Peti tjedan: Strahovi

Prepoznavanje i suočavanje sa strahovima vezanim uz trudnoću, porod i majčinstvo.

Šesti tjedan: Opraštanje

Otpuštanje i opraštanje rana iz prošlosti kako bi se taj emotivan prostor oslobodio PRIJE dolaska djeteta.

Sedmi tjedan: Čašćenje majke

Kako proći kroz emocionalno gniježđenje, što donosi spol djeteta i na koji način odati počast majci.

Osmi tjedan: Krug žena

Zadnji tjedan provodi se u uzajamnom sagledavanju svega što je prethodilo i svjesnoj pripremi za ono što slijedi.

Svaka od radionica u sebi sadrži i određeni kreativni projekt kroz koji se kanaliziraju i obilježavaju unutarnji procesi kroz koje sudionice tečaja prolaze.

Tečaj se održava jednom tjedno, osam tjedana za redom, u prostoru u Kačićevoj ulici u Zagrebu, s početkom u 17 sati. 

Ukoliko niste u mogućnosti prisustvovati tečaju u živo, postoji varijanta tečaja prilagođena radu preko Skypa.

O meni

Marija Cukman 2Marija Čukman

Rođena sam 1979. u Zagrebu. Radim kao porođajna edukatorica i doula.  

Radeći kao odgajatelj u vrtiću dobivam direktan uvid u međuobiteljske odnose i njihovu važnost pri razvoju pojedinca. Ponukana tim spoznajama i neriješenim pitanjima iz vlastita života, počinjem prakticirati metodu Transformacija karmičkih obrazaca. I sama postajem terapeut spomenute metode 2010. godine. 

Poseban interes nalazim u proučavanju antropologije, s naglaskom na razne društvene rituale, koji se odnose na položaj žene, majke, trudnice i djeteta u društvu.

2013. godine prvi put postajem majka. Za vrijeme trudnoće primjećujem da je suvremeno zapadno društvo u potpunosti otuđilo duhovnost i važnost žene iz trudnoće i poroda. Tada se odlučujem aktivno baviti vraćanjem poroda u ruke žena. Posvećujem se edukaciji žena o porodu kao nečemu posve prirodnom za svaku od nas. Svakodnevna negativna propaganda s naglaskom na strah otuđila je žene od svjesnosti o tome da su porod i trudnoća najprirodnija stvar na svijetu. Prečeste i prevelike medicinske intervencije oduzele su ženama svjesnost o tome kako  posjedujemo sposobnost nošenja i rađanja djece.

Educiram žene o važnosti njihove aktivne uloge u trudnoći i porodu, o njihovoj sposobnosti da rode a ne da budu porođene, te im dajem potporu za vrijeme postporođajnog razdoblja.

Zagovornik sam prirodnog poroda, dojenja i attachment parentinga. Bavim se problematikom statusa primalja, doula i kućnog poroda u RH, te prava na izbor svake rodilje na porod kakav želi.

Nositeljica sam programa Svjesna trudnoća unutar kojeg održavam radionice za trudnice i njihove partnere kroz koje se oni pripremaju za porod, postporođajno razdoblje i roditeljstvo.

2014. godine postajem ovlaštena voditeljica tečajeva  Sacred Pregnancy koje počinjem voditi u Hrvatskoj. 2016. završavam i formalnu edukaciju za doulu pri DONA international. Uz Sacred Pregnancy tečajeve vodim i radionice o postporođajnom razdoblju i svjesnom majčinstvu.

Kao terapeut sa ženama radim na iscjeljenju trauma trudnoća, poroda i gubitka djeteta. Posebno se posvećujem postporođajnom razdoblju kroz razne tretmane babinja, koji pospješuju psihofizički oporavak majke. 

 

Postporođajni tretmani

Postporođajno doba

psotojr

Period nakon poroda najosjetljivije je razdoblje za majku i dijete. Porod još uvijek traje na svim razinama – fizičkoj, emocionalnoj, energetskoj i duhovnoj. S medicinske strane gledano, to je zadnje porođajno doba, vrijeme od četrdeset dana unutar kojih majka doživljava kontrakcije koje omogućuju maternici da se vrati na prijašnju veličinu. Emocionalno – majka je u izuzetno osjetljivoj fazi, velikim dijelom zbog prisutnosti koktela hormona, pa se to vrijeme popularno naziva i „oksitocinski oblak“. Taj oksitocinski oblak, tj. emocionalna otvorenost žene, omogućuje zaljubljivanje majke i djeteta, doživljavanje najčišćeg aspekta bezuvjetne ljubavi te njihovo doživotno zbližavanje. Energetski – majka je u stanju izuzetne otvorenosti. Porod je proces koji nevjerojatno otvara ženu na energetskom nivou, stoga nije ni čudo da je nova majka iznimno prijemljiva na bilo kakve pojave u svojoj okolini. Duhovno – to je vrijeme materijalizacije inicijacijskog puta kroz koji je žena upravo prošla. Vrijeme u kojem se konačno susreću dvije svijesti, koje su bile povezane devet mjeseci i čija je veza neusporediva s ičim na ovome planetu.  Hoće li proces ove inicijacije završiti traumom (baby blues, postporođajna depresija, prisjećanje na traume iz djetinjstva, otežano stvaranje povezanosti majke i djeteta…) ili skokom u svijesti, uvelike ovisi o okolnostima poroda, potpori okoline, a ponajviše o stanju svijesti žene/majke.

Mnoge kulture vide ovaj period kao razdoblje unutar kojeg majka i dijete borave u svijetu duhova. Ni u maternici, ni izvan nje. Negdje se to uzima kao proces od četrdeset, a negdje od devedeset dana nakon rođenja djeteta. I za jedno i za drugo postoji objašnjenje. Četrdeset dana je Isus boravio u pustinji i meditirao,  toliko je i proveo na Zemlji prije nego je nakon uskrsnuća uzašao. Mojsije je postio četrdeset dana na gori Horeb, prorok Ilija putovao je četrdeset dana po pustinji, a kao što sam već spomenula, i toliko treba da se maternica vrati u prvotno stanje. Devedeset dana više je  onoliko koliko bi po evolucionistima trebala trajati ljudska trudnoća. Ljudsko dijete razvojno se rađa tri mjeseca ranije od ostalih sisavaca. Da bi dijete moglo proći kroz porođajni kanal, rađa se nakon devet mjeseci, jer s dvanaest mjeseci odnos veličina mozga/lubanje i porođajnog kanala bio bi nerazmjeran (jedna od teorija). Svatko tko ima dijete zna da se dogodi veliki skok u razvoju, i to baš otprilike u periodu oko trećeg mjeseca djetetova života. U biti, dijete tek tada počinje shvaćati da više nije u maternici, tek tada počinje prihvaćati svoj fizički aspekt postojanja.

HAB_2873

Zbog toga je taj period iznimno osjetljiv. Dijete je u procesu uzemljavanja, više je svijest nego tijelo. Žena je u duhovnom međuzemlju, prešla je prag u svijet majčinstva, a kroz svoje dijete je u direktnom kontaktu s božanskim.

Tijekom toga svetog perioda, većina kultura u svijetu na posvećen se način brine za majku kako bi se ona mogla zbližiti s djetetom. Obavljaju se razne ceremonije energetskog zatvaranja majčinih centara, priređuju se ceremonijalne kupke za revitalizaciju, kuhaju se, s namjerom, juhe za okrepljenje, majka se masira i veže u pojas kako bi se njezini organi što prije i lakše vratili na mjesto, njeguje se njezina vagina raznim tinkturama i kupkama, pripremaju se čajevi koji poboljšavaju laktaciju i brži psihički oporavak, tj. uzemljenje…

I, naravno, povratak majke i djeteta u svijet obilježava se na poseban način koji se razlikuje od kulture do kulture.

Ovaj period ima veliki značaj i u izgradnji odnosa oca i djeteta te je također važno da otac što više vremena provodi s majkom i djetetom. To je period koji nazivaju babymoon u nekim dijelovima engleskoga govornog područja. Babymoon odnosi se na cijelu obitelj, razdoblje unutar kojeg svi – majka, otac, braća i sestre rođenog djeteta provode u međusobnom zbližavanju, intimnosti i zaljubljivanju.

Kroz postporođajne tretmane njegujemo majku onako kako su to žene ženama radile tisućljećima. Tretmani omogućuju ženi da zatvori krug kroz koji je prošla, da i simbolično obilježi ulazak u majčinstvo. Nevjerojatna je snaga tih rituala upravo zato što odaju počast najvećem činu u životu svake žene – prelasku u svijet majčinstva. Svaka žena koja osvijesti da je boginja koja je stvorila i rodila jedno novo biće, lakše će se suočiti s izazovima majčinstva. Stiglo je vrijeme da odamo počast boginji u nama!

                                                                                                                               © Marija Čukman

HAB_2860

Tečajevi

Tečajevi i radionice se redovno održavaju u Zagrebu, a po dogovoru i interesu i u drugim gradovima. Novi ciklus Sacred Pregnancy tečajeva Putovanje kroz trudnoću započinje u rujnu 2016. u centru Zagreba. Razne druge radionice Svjesne trudnoće  održavaju se mjesečno ili dvomjesečno. Za daljnje informacije molimo da nas kontaktirate putem e-maila ili Facebooka.

 

Putovanje kroz trudnoću – Sacred Pregnancy tečaj

Vaše putovanje prema majčinstvu počinje već u trenutku u kojem ste samo pomislili na to da jednom imate dijete…

Ako ste trudni i želite se povezati s drugim ženama te raspravljati o unutarnjim aspektima trudnoće, tada biste stvarno trebali doći na jedan od Sacred Pregnancy tečajeva.

Tečajevi Putovanje kroz trudnoću počinju u ranijem stadiju trudnoće kako biste sebi stvorili prostor za doživljaj važnih promjena koje vam se događaju puno prije poroda!

Osmotjedni tečaj održava se jednom tjedno po dva sata i osmišljen je samo za trudne mame! Vi zaslužujete prostor u kojem ćete se posvetiti samoj sebi, i to vam je omogućeno na ovome tečaju!